EN Pridružite nam se na Facebooku facebook

Institut za Europske i Globalizacijske Studije

Institut za Europske i Globalizacijske Studije

Institute for European and Globalization Studies

Ulazak Srbije u EU,položaj hrvatske manjine u Srbiji i Europa između slobode i straha

Objavljeno   

Ulazak Srbije u EU,položaj hrvatske manjine u Srbiji i Europa  između slobode i straha

HR: Aktualna tema u odnosima Srbije i Hrvatske trenutačno   je pitanje davanja suglasnosti Hrvatske za otvaranje poglavlja 23 i 24  pregovora o pristupanju Srbije EU. Ministarstvo vanjskih poslova Hrvatske priopćilo je da je za Hrvatsku, između ostalog,  sporan Zakon o univerzalnoj jurisdikciji. Da li je ova reakcija zvaničnog Zagreba za Vas očekivana, s jedne strane obzirom na sve turbulentne odnose dviju država, ali s druge  i na to da je Sabor svojevremeno, točnije 2011. godine, usvojio Deklaraciju po kojoj bilateralne probleme Hrvatska neće dizati na razinu EU?

- Za mene  je ova reakcija službenog Zagreba očekivana, neovisno o promjeni vlasti. Prethodna vlast i administracija na čelu s ministrom (pravosuđa ) Orsatom Miljenićem, osporavala je sporni Zakon o univerzalnoj jurisdikciji. Sporno mjesto tog zakona je ono da je s ovim zakonom Republika Srbija otvorila “mini Haag”, i da se i dalje ponaša kao da postoji Jugoslavija, ili kao stari novi “žandar/pandur“ u „regionu” od kojeg “strepe” po njoj osumnjičeni hrvatski branitelji. Oni tenkovima nisu išli na Beograd nego su se branili od istih. I to je činjenica! Dalje, ne bih žestio sebe ni druge. Prema tomu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, ovaj zakon, bez obzira tko bio na vlasti, lijevi ili desni centar, i dalje ostaje sporan. Što se hrvatske Deklaracije iz 2011. tiče, okolnosti su se, sorry, promijenile. Hrvatska je danas u EU! Ima jedinstvenu priliku da postupi kao suverena država i kao članica EU. Po prvi put u povijesti ima poluge moći koje mora upotrijebiti. Na dva načina!

Prvi je onaj da kao država, koja sad ima dvostruku moć, završi sa svim spornim pitanjima u odnosima s Republikom Srbijom i na taj način stvori pretpostavke kreacije nove politike “nula problema“ sa susjedima na pojedinačnoj razini izvan okvira zamišljenog “regiona”. Kao država sa državom! Ovo je prilika da se to napravi. Premda je Deklaracija iz 2011. govorila nešto drugo. U politici kao sudbini, kao što se može iščitati iz Hegelove filozofije povijesti, ljubavi nema. Ima samo interesa. Ako interesa ima, Republika Hrvatska, po meni, to treba napraviti, ako je suverena država. Ako nije, onda je to drugo pitanje?!

Drugi je da će Republika Hrvatska od Republike Srbije zahtijevati sve ono što je Hrvatska morala proći u slučaju ulaska u EU. Tu popusta nema niti će ga biti! Prema tomu, Republika Srbija imat će dosta posla dok se “dokotura” do Bruxellesa. I da bi se izbjegla svaka zabuna i bilo koja etiketa, sine ira et studio, zagovaram politiku temeljenu na interesima i politiku čistih računa, bez ikakve mržnje prema susjedima/komšijama i bez ikakve fige u džepu, nadasve po pravilima EU, samo bez levantinskih i bizantinskih smicalica, pristojno molim. Dakle, samo hrabro, interesno i suverenistički sa voljom i odlučnošću da se tako postupa i postupi, u trenutku kad imaš poluge moći, pa ih onda moraš i iskoristi. A zašto ne?! Kao da bi se Republika Srbija da je na mjestu Republike Hrvatske drugačije ponašala? Malo morgen! Nemojmo biti licemjeri!

HR: Obzirom da se poglavlja 23 i 24 tiču ljudskih i manjinskih prava te pravosuđa da li bi, osim onoga što se sada navodi kao sporno, Hrvatska trebala da inzistira na još nekim pitanjima, ne samo vezanim za ova poglavlje nego općenito? Koliko je važno iskoristiti trenutak i izboriti se za što bolji položaj i prava hrvatske manjine u Srbiji? (Ovo je tema koja zanima i dotiče naše čitatelje).

- Izbjegavajući bljutavu političku korektnost u diskursu koja se u javnoj komunikaciji nametnula kao supstitut za verbalni delikt, po članku 133. KZ ex SFRJ., „hteo bih da kažem sledeće“. Uz pomoć alata suverene države, voljom i odlučnošću kako ozbiljne države to rade, a ne kao „jajare“, Republika Hrvatska bi trebala iskoristiti, naglašavam upravo to, ovaj trenutak (Kairos) da se izbori za što bolji status Hrvata u Srbiji, po standardima EU, ili barem onim koje srpska manjina uživa u Hrvatskoj, što do sada uopće nije činila, a što ne znači da neće.

Na jednoj tribini održanoj 2015. godine u Zagrebu, čulo se i ovo: „Hrvatska kao država čini vrlo malo na zaštiti prava Hrvata u Srbiji unatoč sporazumu  o zaštiti prava hrvatske manjine u Srbiji koji je na snazi već deset godina zajednički je zaključak sugovornika tribine Hrvati u Srbiji” koja je održana 17. veljače 2015. godine u prostorima Tribina grada Zagreba u organizaciji Obiteljske stranke i Udruge Hrvatska nezavisna lista iz Subotice.“. Na tribini se zborilo o „tihom nestajanju Hrvata u Srbiji.

Smatram da je status hrvatske manjine ispod svake razine koju uživa srpska manjina u Hrvatskoj. Stoga bi se trebalo izboriti da ojačaju institucije hrvatske manjine u Srbiji, da se ne gase mediji na hrvatskom jeziku, da se nesmetano odvija nastava na hrvatskom jeziku u školama gdje je to predviđeno, da se ne provodi politika asimilacije, iseljavanja. Jedan od pripadnika hrvatske manjine u Srbiji ovako oslikava položaj Hrvata u Srbiji. Pa kaže: “Na popisu iz 1981.godine, statistički broj Hrvata je bio 119.157, a na popisu iz 2002.nas je bilo 56.546. Na popisu 2011. nas je bilo 47.033. Nestalo za trideset godina 72.124 Hrvata u Vojvodini. Prema popisu iz 1981. u Srbiji je bilo 149.368. Prema popisu iz 2011. ukupan broj Hrvata je 57.900.”. Drugi je problem pretvaranje hrvatske manjine u „bunjevačku naciju“ (što je to?!). Što radi hrvatska diplomacija u Beogradu i Subotici? Spava?! Ili se pravi da ne vidi što se događa?

Možda bi se položaj Hrvata mogao poboljšati formiranjem posebne  izborne jedinice za Hrvate u Srbiji. Glede političke reprezentacije u srpskom parlamentu neke krive poteze na izborima za srpski parlament povukli su i sami Hrvati u Srbiji ušavši u koaliciju s Demokratskom strankom koja je, kako ističe Deutsche Welle, doživjela „debakl“.

U istom mediju glede ovoga problema možemo pročitati:“ Trenutna situacija jest posljedica činjenice kako Srbija ne poštuje međunarodno potpisan i u Skupštini Srbije ratificiran sporazum o osiguravanju izravnih mandata za hrvatsku nacionalnu zajednicu. Srbija već niz godina ne poštuje sporazum koji je potpisala sa Hrvatskom, iako s druge strane srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj ima zajamčena mjesta u Saboru", podsjeća Darko Sarić Lukendić, predsjednik Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća (HNV) sa sjedištem u Subotici.”

Prema tomu, koliko se god mojim oponentima u Institutu za migracije i narodnosti u Zagrebu  i sličnima u Hrvatskoj kosa dizala na glavi kad spomenem reciprocitet , jedino je rješenje, kad imate posla s političkim voluntarizmom jedne države, samo  r e c i p r o c i t e t. Samo reciprocitet spašava Hrvate u Srbiji! Otvoreno se, dakle, zalažem za načelo reciprociteta, premda ta riječ kod mnogih stvara jezu. Međutim riječ je o ljudima i građanima, manjini u dvjema državama, koji bi trebali imati ista manjinska prava. Što je tu loše?! I vrijeđa li načelo reciprociteta ikoga?! Je li načelo reciprociteta diskriminacijsko ili se bez njega provodi diskriminacija nad Hrvatima u Srbiji?!

Jer da je to  načelo u praksi ne bi se dogodilo da se u multikulturnoj Subotici i Vojvodini, a širu Srbiju ne znam, dogodilo gašenje medija na hrvatskom jeziku. O tomu je događaju izvjestio HRT, dok demokrat Pupovac, u hodočašćima kod Tome Nikolića i Vučića, prstom mrdnuo nije. Evo što je HRT glede ovog događaja izvjestio: Ugašen je Radio Subotica, jedini koji je u Srbiji svakodnevno emitirao na hrvatskom jeziku. Hrvatska zajednica u susjednoj zemlji ogorčena je. Osuđuje gašenje radijskih postaja u Somboru i Baču koje su emitirale program i na hrvatskom jeziku te skori prestanak emitiranja Radio Subotice na kojem se svaki dan mogao slušati trosatni program na hrvatskom.”

Što je o tomu rekao gospodin Slaven Bačić, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća u Srbiji, pandan Pupijevom Srpskom nacionalnom vijeću u Hrvatskoj. Slaven tom prilikom reče: ”Osudili smo gašenje medija koji emitiraju na hrvatskom i najmanje godinu dana unatrag upozoravali na posljedice. Ostalo je bez učinka. Lišeni smo manjinskih prava i to teško stečenih. Program subotičke hrvatske redakcije nastao je 1999., ugovoreno je pet dana tjedno, tri sata dnevno. Nije pomogao ni službeni prosvjed kod međunarodne zajednice ni zabrinutost misije stručnjaka iz EU. Žalili smo se i ministarstvu kulture i informiranja, ali nitko ne želi kompromis. Ostaje se čvrsto na stajalištu da lokalni mediji moraju biti ugašeni, bez obzira emitiraju li za manjine ili ne, ustvrdio je Bačić.”

Dok je to govorio i dok se sve ovo događalo, Vesna Pusić, tadašnja ministrica vanjskih poslova i njezina bulumenta za ljudska prava u Hrvatskoj mudro su šutjeli. Sramota za bivšu šeficu licemjerne diplomacije, sramota i jad hrvatske države.

Gdje su tad bili dušobrižnici za ljudska prava u Srbiji i u Hrvatskoj kad se ovo dogodilo? Ali...

Kad se ovdje u Hrvatskoj protiv Novosti, glasila srpske manjine, čiji je aktualni urednik u mladim danima pisao panegirike ustaškom koljaču Maksu Luburiću, što licemjeru Miloradu Pupovcu, čelniku srpske manjine u Hrvatskoj, uopće ne smeta, čuo glas protiv  zbog ismijavanja i „pljuvanja“ simbola RH ( o političkoj kulturi tih likova ne bih  trošio riječi!), čiji su državljani, digla se cijela ljevičarska bulumenta u obranu lista, koji ovu državu proglašava „ustaškom“, dok tom istom listu, Novostima, ne smetaju „ustaške“ kune iz proračuna RH. „Ustaške kune“ da ! A „ustaška“ država“ ne! Koja je to politička logika?!

U Hrvatskoj nitko nije zagovarao ukidanje Novosti. Niti će to ikada i ni u ludilu učiniti. Novosti/Новости najmanje su glasilo srpske manjine jer su ga okupirali hrvatski „levi radikali“, a najviše su Pupovčev privatni list/medijski alat kojeg financira hrvatska država za obračune s „režimom“ i neistomišljenicima, uključujući i prethodnog predsjednika Ivu Josipovića koji je Pupovca optužio da je glavni etnobiznismen unutar poštene srpske manjine u Hrvatskoj.

Našim Srbima je odavno puna pipa Pupovca i njemu sličnih likova, prikačenih na proračun RH protiv kojeg naravno nemaju ništa. I vrlo ga sustavno cijede. U Splitu bi rekli, „cicaju“. No, nadamo se da će demokratskim putem gospodin Vlahović kad-tad sjesti na njegovo mjesto. A onda, adio Pupi! Adio kune! Stvar mora doći na svjetlost dana!

Zamislite da je RH, kao u slučaju hrvatskih manjinskih medija u Srbiji, uskratom novca, počela s gašenjem tog lista? Pupovac  bi angažirao UN, Zuroffa, Ban Ki-Moona, Tomu Nikolića, Aleksandra Vučića, neizbježni RTS (a to u Zagrebu redovito gledam i zabavljam se!), Miroslava Lazanskog, Vesnu Teršelič, Platformu 112 odnosno 112., lovačku udarnu pukovniju civilnog društva RH, kao udarne pesnice tog istog civilnog društva. Naravno za isisavanje proračuna RH i zavrtanje ruku demokratski izabranoj vlasti ako ne postupi kako oni žele. Koji su to likovi, majko mila?!

Kada se Hrvatima u Srbiji ne zagovara ukidanje medija na hrvatskom jeziku već se hrvatski mediji gase i eutaniziraju ,mlitava hrvatska diplomacija i država ne žele internacionalizirati kršenje manjinskih prava. Kao da nismo država, kao da nemamo diplomaciju koju masno plaćamo i kao da nismo u EU? Međutim, i ova će priča morati ući u paket europske Srbije, ukoliko ista hoće u Bruxelles, a ne u Moskvu Putinu u krilo. Kad-tad!

S druge strane, budući da je zastupnik srpske manjine u Hrvatskom saboru Milorad Pupovac češće kod Tome Nikolića i Aleksandra Vučića, gdje nastupa s diskursom o „ugroženosti“ Srba u Hrvatskoj  ( a što bi tek naši Hrvatići u Srbiji rekli ?), nego li na radnom mjestu u Hrvatskom saboru, gdje prima masnu plaću, od njega kao deklariranog demokrata i branitelja ljudskih i manjinskih prava očekujem da se kod spomenutih čimbenika odnosno „zvaničnika“ založi da isti čimbenici odnosno „zvaničnici“ utječu na promjenu položaja hrvatske manjine u Srbiji, bez koje će promjene  Republika Srbija teško vidjeti Bruxelles.

I opet ovdje zagovaram  politiku interesa ,reciprociteta ,čistih  računa i  nula problema sa prvim susjednom/komšijom, bez obzira što bi  me Pupi mogao strpati u svoj  Bilten. Baš me strah  od njega i njegova Biltena , kojega  plaćam kao porezni obveznik. Namjerno izbjegavam riječ  „region“ kao  politički neologizam i masku za  igre, koje više  nakon Vesne Pusić i njezina  kola , ne želimo. I nećemo !  Adio Vesna ! Adio Pupi ! Jer je to ista ekipa !

A Hrvatima  u Srbiji nova  hrvatska vlada  Tima Oreškovića , na čelu s ministrom vanjskih poslova Mirom Kovačem  i Gospom sa Pantovčaka   treba pomoći , jer se na taj način brani Ustav i obraz ,  jer su za to plaćeni, štiteći ih od  dosadašnjeg  ukupnog minimalnog ili nikakvog činjenja. A od sada  treba okrenuti list i otvoreno stati uz bok  Hrvata u Srbiji. Pa koliko košta, neka košta !

HR: Može li se, sada po pitanju poglavlja 23 i 24, očekivati neka vrsta diplomatskog pritiska bilo od zvaničnika EU ili nekih pojedinačnih članica, primjerice Njemačke koja je čini se naklonjena Srbiji, na Hrvatsku  da promjeni svoj stav i kako se u takvim okolnostima može reagirati?

- Neka  Savezna Republika Njemačka vodi svoju politiku i gleda svoje interese , baš onako kako to treba raditi i Republika Hrvatska. Što, mi trebamo napraviti? Žrtvovati interese hrvatske manjine u Srbiji da bi  „zadovoljili“ Saveznu  Republiku Njemačku? Makar što !  I makar šta! Hrvatska  kao suverena država , a ne banana Republika ili  Republika u banani ,ne smije podleći pritiscima  Savezne Republike  Njemačke , koja    zbog svojih interesa Srbiju nastoji „privesti“ u Bruxelles , u kontekstu svoje politike prema Rusiji  na Balkanu, i radi odvlačenja  Republike Srbije iz  zagrljaja „ruskog mede“. Medvjeda!

Veličina svake diplomacije  je  u tome da   zaštiti interese države  koju predstavlja  i da ne savija kičmu pred interesima druge države.  Bila ona prijateljska ili neprijateljska! Nikada, da se bavim tim poslom, ne bih  žrtvovao nikoga, pa  ni  položaj  hrvatske manjine  u Srbiji da  bi se dodvorio Njemačkoj, premda mi je ona skoro druga domovina.  

Administracija  Tima Oreškovića i njegova ministra vanjskih poslova Mira  Kovača  , bez obzira na naše simpatije spram Bundesrepublik Deutschland ,  ne bi  smjela  sagnuti glavu već  ustrajati  na obrani interesa  hrvatske  manjine u Srbiji. Što znači  Ustava  RH ,protiv kojega ne smije ići , kao što Njemačka   ne bi išla protiv vlastitog  Grundgesetz (GG). Raditi protiv  Ustava, bila bi čista izdaja na tragu podaničkog i kmetskog mentaliteta. A kmetovi nismo! Niti želimo biti !

I opet ovdje zastupam ustavnu i suverenisticku  poziciju, jer mi to možemo,hoćemo i moramo. I  k tom  kao članica EU! Budimo svjesni te činjenice komu pripadamo!  Nakon ideje Bre(xita) ,svaka se članica EU treba ponašati kao Velika Britanija. Ni manje, ni više ! Nego baš tako. Ako članice  EU , Njemačka i Velika Britanija imaju svoje  interese i provode ih , onda ih ima i Hrvatska. Neka ih provodi! Čemu malodušje i sumnja u sebe?! Čemu mogući kukavičluk hrvatske diplomacije?!

HR: Očekujete li da će jedno od spornih pitanja u odnosima Srbije i Hrvatske biti i pitanje državne granice  na Dunavu? To pitanje se tu i tamo spomene, ali je činjenica da se za sve ove godine praktički nije maknulo ni koraka.

- Pitanje granice  na  Dunavu ,treba  biti dio paketa pitanja koji će se rješavati u kontekstu  puta Republike Srbije u EU. Ja bih tu,  uz pitanja nestalih s jedne  i druge strane ,povrata arhive , umjetničkog  blaga potencirao i pitanje ratne odštete. I to ova administracija treba potegnuti kao pitanje. Neka svatko svakome  da i vrati što je njegovo ,  i onda dolazimo do  nula problema u odnosima među susjedima.

HR: Cijela ova priča glede srpsko–hrvatskih odnosa ne može se promatrati odvojeno od ovih  prostora, za koje Vi kažete da su permanentni izvor političkih i ratnih sukoba. Kako će ovaj prostor, bez obzira kako ga nazivali,  gdje se sukobljavaju različiti interesi velikih, bilo vođenih idejom političke ili financijske moći, po Vama, izgledati za 20 ili 50 godina?

- Prije svega , ne bih uopće  koristio sintagmu „ovi  prostori“. Koji prostori? Koji „region? Nisam za političku desubjektivizaciju političkih   novo nastalih političkih entiteta. Dakle, država  nastalih  nakon  krvavog raspada SFRJ. Umjesto „ovih prostora“  postoje države., i postoje interesi velikih,kao što su uvijek i postojali. Neka svaka bude ono što jest , i što želi biti. Svaka sa svakom bi trebala riješiti sve sporove,dovesti odnose  do političke čistih računa(svi sa svima), i konstruirati i provoditi  politiku , kao što rekoh, „nula problema“.

To zagovaram u slučaju RH , a druge susjedne države (nikakav „region“)  neka razmisle, je li im je bolja politika čistih račina, permanentnog konflikta ili politika „nula problema“. Valja misliti na  ljude ,ekonomiju i stabilnost tih država na dugi rok,koje jesu pod ovim ili onim utjecajima velikih /globalnih igrača (global players ). Bili , i ostali.  I to u kontekstu filozofije  povijesti nije novotarija , već konstanta i usud, za komšije ,sudbina. Nije to otkrivanje tople vode!

Danas su  u igri na jugoistoku  Europe  tri  geopolitičke koncepcije :atlantizam ,pod čijom su kapom Hrvatska i Slovenija ) , neoosmanizam sa svojom politikom prema Balkanu , poglavito  Srbiji i Bosni i Hercegovini, te  neoeuroazijanizam  sa  ruskom politikom  na Balkanu prema Srbiji i  tzv. Republici Srpskoj“,tvorevini nastaloj na etničkom čišćenju pod kapom Amerikanaca .U odnosu na ove dvije   paradigme,rusku i tursku ,Hrvatska je na  rubu. I nije direktno pogođena tim utjecajima , jer  se sklonila pod kapu atlantista ,čija je gorljiva predstavnica Kolinda Grabar Kitarović. Naša predsjednica i „kraljica Balkana“.  

Velika  Britanija  je dugo igrala na Balkanu i Srbiji ,gdje joj primat ,čini se, „otima“ Bundesrepublik Deutschland, radi  izbavljenja Srbije  iz šapa ruskog medvjeda. Nije  da je Njemačkoj stalo  toliko do Srbije. Zato braćo Srbi, nemojte se zavaravati !  To je samo igra moći i realpolitika. I ništa više !  Njoj  je stalo da zaustavi  Moskvu na Balkanu. Zaustaviti Moskvu?! Iz moje zagrebačke EU  perspektive čini mi  se  ,da  je  Srbija razapeta između Bruxellesa i Moskve, dok je „izbaviteljski“ Berlin  sa  suzama na licu, i  na mukama. No, Moskva suzama „ne veruje“ !

HR: Prošle jeseni u jeku migrantskog vala preko Srbije i Hrvatske rekli ste da »jedan od potencijalnih uzroka raspada Europske unije može biti upravo pitanje migranata ako se ne donese definirana politika koja bi se odnosila na imigrante, azilante i demografsku politiku«. Gdje je napravljene greška i kako je ispraviti?

- Da to sam doista rekao! Ali prije izbijanja ove krize. Dakle, 2013. objavio sam  politološku knjigu Tri eseja o euroskepticizmu. Jedan od scenarija budućnosti, od ukupno četiri predstavljana u knjizi , bio je i scenarij Titanic. Scenarij  predviđa raspad   EU pod utjecajem  rata kultura odnosno sukoba sa strancima u EU. Grješke aktualne administracije EU su napravljene u ne izgrađenom sustavu upravljanja imigrantskom populacijom,ne definiranim javnim politikama, i  nesposobnosti upravljanja   globalnim društvom rizika pod utjecajem  izbjegličke krize.

Vidite paradoks! Kolika  je ta Unija? Kao neki Levijatan ?  Kolika smo Unija?!  Birokracija Unije  raste. Razmjerno rastu  birokracije i proizvodnji pravila,sve je manja  sposobnost upravljanja procesima u svezi s  izbjegličkom krizom. Koliko je EU trebalo,od kolovoza 2015-do ožujka 2016. da se  sabere i    pokuša nadzirati  grčko –makedonsku granicu ? Velika EU, i mlohava    sposobnost upravljanja krizom! Kukavičko prebacivanje tereta na leđa „balkanske  rute“ gdje je , iskreno rečeno, i Srbija platila račun,dok ista  kao i ostale zemlje na toj ruti nisu   bile  aktivne u  žarištu krize, u Siriji. Zar to nije paradoks i slika stanja u EU, ne samo u slučaju  imigranta,  već i u slučaju svega i svačega, zbog toga što  EU nije super država , niti će to ikada biti. Jer mi  Europa , Amerika nismo  i ne možemo biti. Prema tomu , u mnogim pitanjima od zajedničkog interesa,uključujući i strance , zbog nacionalnih i suverenističkih interesa, EU je šuplja kao “švajcarski sir”. A to se i na sigurnosnoj politici , u slučaju   najnovijih  terorističkih napada, iz aviona se vidi.

HR: Hoće li teroristički napad u Brislu biti prekretnica u odnosu EU prema migrantskoj krizi?

- Možemo očekivati da  će  nekome u EU doći do mozga kako treba zajednički nešto napraviti. Jer u ovoj igri “ruskog ruleta” nitko  za sebe nije siguran. Po mojem mišljenju,tek je sve počelo, i možemo očekivati i najgore. Prema tomu,  sve službe i institucije EU  glave trebaju staviti na (o)kup , izraditi politike i institucionalne  mehanizme zaštite građana nacionalnih država ,  i građana EU (citizenaca ), jer pred sobom imaju asimiterični rat, protivnika  kojemu ne vide lice,  i koji je toliko fanatiziran da   neće odustati.

Prema tomu,  oprez i zajedničko djelovanje radi zaštite od istoga, dok se s druge strane građani trebaju  ponašati tako da ne podlegnu strahu koji „kolonizira svijet u kojem živimo“. Kako  to  na jednom mjestu kaže  Lars.Fr.H.Svendsen , u knjizi Strah (Tim Press, Zagreb,2010.) Jer ako bi  podlegli strahu ,bio bi  postignut  cilj terorista. I u tomu slučaju što  bi ostalo od slobode i demokracije u Europe? Koja  bi u  uslijed straha mogla kliznuti i prema  policijskoj državi. Policijska država EU, ne  hvala! To smo već imali u SFRJ ! U tom smislu ne priželjkujem ,vječno vraćanje istom!

Nije dvojba sloboda  ili sigurnost ? Europa treba i slobodu i sigurnost ,standarde koji  su joj upisani  u njezin vrijednosni kod , i po čemu je ona bar  do sada  Europa bila. Bez straha,žica,sa slobodom , ljudskim i manjinskim pravima,uključujući prava hrvatske manjine u Republici Srbiji ,i demokracijom kao jedinim oblikom  vladavine. Sve ostalo je  mrkli mrak i neizvjesnost,  i igra  u kolu sa Nečastivim, koju nitko normalna ne prihvaća ,i podupire. Rekoh, i spasih dušu svoju !

 

 

Zagreb ,27.ožujka , na Uskrs

A.D.2016.

Prof.dr.sc. Anđelko Milardović

 

Zbog političkih razloga ovaj intervju nije objavljen u subotičkom tjedniku Hrvatska riječ te ga stoga postavljamo na našu stranicu. Uredništvo HR ne snosi nikakvu odgovornost za objavljivanje intervjua na  stranici  Instituta za europske i globalizacijske studije.

 

Institut za Europske i Globalizacijske Studije

inegs.com koristi kolačiće (cookies) kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice i omogućili vam bolje korisničko iskustvo. Više o kolačićima.

Slažem se