EN Pridružite nam se na Facebooku facebook

Institut za Europske i Globalizacijske Studije

Institut za Europske i Globalizacijske Studije

Institute for European and Globalization Studies

BALKANSKE ZEMLJE IZMEĐU RUSIJE I EU-a – "MEKI TRBUH" EUROPE-Izlaganje Anđelka Milardovića

Objavljeno   

BALKANSKE ZEMLJE IZMEĐU RUSIJE I EU-a – "MEKI TRBUH" EUROPE-Izlaganje Anđelka Milardovića

 

RUSIJA U NOVOJ GEOPOLITIČKOJ SLICI SVIJETA

 

 

I. Rusija, Europa, Zapad: pitanje na tragu definiranja identiteta – tko smo mi?

Polazim od teze da se kroz kulturnu povijest Rusije permanentno postavlja pitanje identiteta. Tko smo mi? Europa ili Azija? Zapad? Možda Euroazija?! U ovim pitanjima prepoznajemo podijeljenu rusku dušu. Također prepoznajemo konfliktne linije između zapadnjaka i slavenofila/narodnjaka.

To je pitanje ostalo otvoreno i u vremenu globalizacije. Pitanje tko smo Mi/Rusija bitno je pitanje identiteta kao rezultata socijalizacije i subjektivno konstruirane društvene zbilje. Naravno, u kontekstu sociologije znanja.

 Da bismo pokušali odgovorili na pitanje tko smo Mi/Rusija, moramo se poslužiti teorijom socijalne identifikacije Henryja Tajfela iz 1974. [Tajfel, H. (1974): Social identity and intergroup behavior. Social Science Information 13, 65-93)]. Konstrukcija socijalnog identiteta proizlazi iz potrebe socijalne kategorizacije i organizacije našeg svijeta, to jest podjele na MI (Rusija) i ONI (Zapad/Europa) odnosno socijalne interakcije dvaju identiteta.

Socijalna kategorizacija i podjela na Mi i ONI potencijalan je izvor sukoba. Socijalni identitet izveden iz kategorizacije rezultat je pristranosti ili identifikacije s vlastitom grupom radi postizanja samopoštovanja. Na trećoj razini teorije socijalne identifikacije susrećemo se sa socijalnom komparacijom. Na primjer, Mi (Rusija) i ONI (Zapad). Socijalna komparacija može biti izvor sukoba i odnosa prijatelj-neprijatelj. Radi otklanjanja konflikta i neprijateljskog odnosa važna je „hipoteza kontakta“, komunikacije Rusije sa Zapadom i zajedničkog rješavanja problema suvremenog svijeta u vremenu globalizacije i nove geopolitičke slike svijeta između unipolarne i multipolarne globalizacije.

II. Problem identiteta u vremenu globalizacije politike iz konteksta stare i nove ruske političke misli

S problemom identiteta, čini se, Rusija se suočila nakon raspada SSSR-a, u vremenu tranzicije i globalizacije. Globalizacija ima negativan odnos spram kulturnih i nacionalnih identiteta u smjeru njihove dekonstrukcije. Pitanje identiteta relevantno je kroz cijelu povijest Rusije, u carsko doba, u vremenu sovjetske Rusije i nove zapadne globalizacije.

 U carsko doba pitanjem identiteta bavio se Nikolaj J. Danilevski (1822. – 1885.) u knjizi Rusija i Europa (1869., srpsko izdanje iz 2007.). U knjizi Danilevski postavlja pitanje: “Je li Rusija Europa?“ Njegova je teza da Europa Rusiju ne vidi kao dio Europe. Danilevski kaže: “Europa u Rusiji i slavenstvu vidi nešto sebi tuđe, i ne samo tuđe, već i neprijateljsko.“ (str. 60.). On u Europi prepoznaje Euroaziju. Na jednom mjestu pita se o propasti Zapada, a to je pitanje kasnije bilo postavio Oswald Spengler između dva svjetska rata, u knjizi Propast Zapada. Je li Danilevski utjecao na Spenglera ? I kasnije na Arnolda Josepha Toynbeea?

Nikolaj Berdjajev (1874. – 1948.) u knjizi Ruska ideja (engl. izdanje 1948.) također potencira pitanje ruskog identiteta. Ovdje izdvajamo bitnu tezu o nečistom europskom i čisto azijskom ruskom narodu. Berdjajev kaže : “Ruski narod nije čisto europski, a nije ni čisto azijski narod. Rusija je čitav jedan dio svijeta, ogroman Istok-Zapad, ona spaja dva svijeta. I uvijek su se u ruskoj duši borila dva načela, istočno i zapadno.“ (str. 12.) Nadalje ističe tezu o sukobu zapadnjaka i slavenofila i o mogućnosti stvaranja nove Rusije. Ta se mogućnost ostvarila nakon raspada SSSR-a i pojave Vladimira Vladimiroviča Putina, novoga ruskog cara u neliberalnoj demokraciji.

Pitanje ruskog identiteta postavljeno je i kod prvih utemeljitelja euroazijske ideje/ideologije, s početka 20. stoljeća, u ruskoj emigraciji (Trubeckoy, Savicky, Alekseev). U sovjetsko doba ističe se Lev Gumilev.

Ta je ideja značila jedan tip radikalne revizije politike, ideološke, etničke i konfesionalne povijesti vezane uz pitanje identiteta i filozofske/kulturne borbe između Zapada (Europa i Amerika) i Euroazije (Rusija, SSSR ) odnosno oprečnih „civilizacijskih i kulturnih sustava“ dvaju dijelova svijeta – dviju geopolitika.

 Ideju Euroazije kao dijela diskursa o ruskom identitetu u doba globalizacije obnovio je geopolitolog Aleksandar Dugin (1962.) u kontekstu svoje Četvrte političke teorije. Ova teorija nastaje nakon „liberalne demokracije, marksizma i fašizma“, s naglaskom na obnovi ruskog identiteta i snažnoj kritici zapadne civilizacije, nakon unipolarne globalizacije, s idejom pluriverzuma i multipolarnog svijeta, odnosno multipolarne globalizacije u kojoj je Rusija jedan od aktera.

III. Rusija u tranziciji i globalizaciji politike. Kritika zapadnog liberalizma odnosno atlantizma

Rusija se nakon raspada SSSR-a našla na prekretnici ili u krizi identiteta, s pitanjem kamo idemo? Prema zapadnoj liberalnoj demokraciji ili prema vrijednostima novoga euroazijanizma? Odluka je, čini se, bila u pravcu konzervativne revolucije. Ona je značila odbacivanje zapadnjačkih kulturnih vrijednosti, svekolikih tipova liberalizma (antiliberalizam). Nadalje, značila je prihvaćanje neliberalne demokracije, snažnu kritiku atlantizma, unipolarne amerikanske globalizacije te konstrukcije ideje novog euroazijanizma i nove geopolitičke slike svijeta.

IV. Kritika unipolarne amerikanske globalizacije i rađanje Rusije kao novoga geopolitičkog igrača – ideja multipolarnog svijeta

U konstrukciji nove geopolitičke slike svijeta polazi se od kritike atlantizma i amerikanske unipolarne globalizacije koja je trijumfirala nakon 1991. padom Berlinskoga zida, pobjedom neoliberalizma i “krajem povijesti“, kako bi rekao Francis Fukuyama.

 Zamjena unipolarne amerikanske globalizacije je u ideji multipolarnog svijeta izvedenoj u obnovljenoj ideologiji euroazijanizma, u kojoj se Rusija pojavljuje kao novi globalni igrač.

Euroazijanizam je alternativa zapadnoj globalizaciji i atlantizmu. Atlantizam se pojavljuje kao paradigma zapadne unipolarne globalizacije. U odnosu na zapadnu unipolarnu globalizaciju, kako izgleda slika multipolarnog svijeta? Ili nove geopolitike? Multipolarni svijet tvore makro regije svijeta: 1. Euroafrička regija (EU, islamsko-arapska Afrika); 2. euroazijski kontinentalni pojas: Rusija (ZND); 3. zemlje kontinentalnog islama:Indija, Kina ; 4. azijskopacifički pojas: Japan, jugoistočna Azija, Indokina, Australija, Novi Zeland; 5. američki pojas: Sjeverna Amerika, Srednja Amerika, Južna Amerika. Euroazijanizam je „druga globalizacija, sinonim multipolarnog svijeta“.

V. Stvaranje nove geopolitičke slike svijeta i uloga Rusije u vremenu globalizacije. Odgovor Zapadu i EU-u: stvaranje Euroazijske unije (2015.).

Sastavnicu multipolarnog svijeta tvori nova geopolitika u nastajanju od 1991. do danas. Dakle, u vremenu globalizacije! Zapad i Istok natječu se oko kontrole Euroazije i Balkana. Brzezinski je napisao da onaj tko drži kontrolu nad Euroazijom, zapravo drži kontrolu i nad svijetom (Šahovska ploča). Euroazija je srce svijeta. Prema tome: „Otprilike 75 posto svjetskog stanovništva živi u Euroaziji, a ondje leži i većina svjetskoga stvarnog bogatstva, u obliku tamošnje poduzetnosti i pod površinom tamošnjeg tla. Euroazija daje oko tri četvrtine poznatih energetskih resursa svijeta.“ (Izvor: http://udarno.com/geopoliticka-pozadina-sukoba-u-ukrajini/ ).

Rusija taj dio svijeta ne želi napustiti, želi ga integrirati. Tako je 2015. nastala Putinova Euroazijska unija, dio koje je trebala biti pobunjena Ukrajina. Putin je tu ideju iznio 2011. godine, dok je Alexandar Dugin 2001. utemeljio Euroazijski pokret. Akteri ove Unije su Rusija, zemlje (ZND) Kazahstan, Bjelorusija, Kirgistan, Tadžikistan, Uzbekistan, Turkmenistan, Mongolija.... itd.

Ideja Euroazije nije ostala bez odjeka na Balkanu, posebice u Bugarskoj, Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini (tzv. Republika Srpska). Dakle, u zemljama koje se suočavaju s podijeljenim identitetom, kao i Rusija, između Zapada i Istoka, starim i novim panslavenstvom na Balkanu.

VI. Balkanske zemlje između Rusije i EU-a – "meki trbuh" Europe u okviru nove geopolitičke slike svijeta

Balkan je prostor različitih naroda, jezika, kultura i tradicija. Uvijek se smatrao mjestom konflikta kultura i civilizacija, Zapada i Istoka/Orijenta. Balkan je nešto između Istoka i Zapada. Može biti most između Istoka i Zapada. No kroz povijest više je bačva baruta, problem i izvor nevolja. Nezgodno mjesto življenja!

 U vremenu globalizacije, pod utjecajem atlantista Balkan je postao Zapadni Balkan kao Jugoslavija minus Slovenija plus Albanija. Ulaskom u EU, Hrvatska prestaje biti dijelom Zapadnog Balkana. Balkan je u doba globalizacije krenuo u smjeru vesternizacije ili prihvaćanja atlantskih zapadnih vrijednosti. Suprotno od atlantskih vrijednosti i zapadne globalizacije žive su ideje Euoroazije i obnovljenog slavenstva.

Od 1991. do 2016. Balkan se našao u sukobu Zapada i Istoka, utjecaja NATO-a, Amerike, EU-a i Rusije. Zemlje Balkana u novoj geopolitičkoj slici svijeta našle su se u rascjepu između NATO-a, Amerike, EU-a i Rusije.

Bugarska i Rumunjska otišle su pod kapu atlantista. U Bugarskoj je znatan utjecaj Rusije, kao što se može vidjeti u knjizi Kremlin Playbook. Makedonija je pod atlantskim i turskim utjecajem. Turska je u Atlantskom savezu i igra između Amerike i Rusije. Njezin utjecaj na Balkanu je bitan u BiH. Kosovo je pod utjecajem atlantista. Rusija će ga teško međunarodno priznati, kao i Srbija.

Crna Gora se bori između atlantske i ruske orijentacije, s naglaskom na atlantsku orijentaciju. Srbija je podijeljena između atlantista i Rusije, s tim da ne želi ući u NATO savez zbog bombardiranja Srbije i tradicionalnih veza s Rusijom.

Bosna i Hercegovina je trokut. Rusija sa Srbijom u toj zemlji ima utjecaj na tzv. Republiku Srpsku. SAD je prisutan Daytonskim sporazumom. Hrvatska komponenta okrenuta je prema Zapadu odnosno EU-u, za što nisu zainteresirane bošnjačka i srpska strana. Bošnjačku stranu podupire Turska, koja preko izbjegličke krize drži ključeve budućnosti EU-a.

Ruska i turska strana u BiH su na tragu interesne konvergencije, kao i u širem prostoru Euroazije i Srednjeg istoka.

 Hrvatska i Slovenija izvan su Zapadnog Balkana i ne mogu biti imune na ruski utjecaj. Predstavljaju „meki trbuh „ Europe, preko njih, kao mostova EU-a, Rusija nastoji penetrirati u članice EU-a. Tehnologija penetracije opisana je u knjižici Kremlin Playbook. O modelu penetracije mogu govoriti u raspravi.

Institut za Europske i Globalizacijske Studije

inegs.com koristi kolačiće (cookies) kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice i omogućili vam bolje korisničko iskustvo. Više o kolačićima.

Slažem se