EN Pridružite nam se na Facebooku facebook

Institut za Europske i Globalizacijske Studije

Institut za Europske i Globalizacijske Studije

Institute for European and Globalization Studies

STUDIJSKA GRUPA ZA CIVILIZACIJU I POLITIKE MEDITERANA

STUDIJSKA GRUPA ZA CIVILIZACIJU I POLITIKE MEDITERANA

I. MEDITERAN KAO SREDIŠTE SVIJETA I „SVIJET ZA SEBE“

I. 1. Mediteranska civilizacija ili lagani ukrcaj na Braudelovu lađu

Civilizacije su sociokulturne strukture relativno dugog trajanja. Ova definicija na tragu je Braudelove interpretacije, premda Braudel i nije toliko mario do definicija i nekih velikih teorija. Čak se od njih, u jeku velikih filozofsko političko ideologijskih rasprava u Francuskoj, distancirao! On je svoju „teoriju“ o Mediteranu i mediteranskom svijetu, mediteranskoj civilizaciji izgradio prije svega na analizi dokumenata u arhivima, uključujući  i naš dubrovački. (1) (Valja skrenuti pozornost na kapitalno djelo: Fernad Braudel. SREDOZEMLJE i sredozemni svijet u doba Filipa II. Prvi i drugi svezak. Antibarbarus, Zagreb,1997.) Vratimo se civilizacijama!

Civilizacije su složene društvene strukture čiji se duhovni i materijalni oblici/forme (Georg Simmel), odvijaju unutar  nekog određenog prostora, trajnijeg od civilizacija. Prostori su nastali prije civilizacija. Civilizacije su nastale unutar prostora . Prostori su bili omeđeni političkim granicama ili nekim autoritetom vlasti, carskim oblikom vladavine bilo rimskim, bilo osmanskim, bilo republikanskim tipa gradova-država/ Dubrovnika, Genove, Lucce, Venecije. Sve ovo odnosi se na Mediteran .Mediteran je prostor susreta velikih religija, kultura, ratova, trgovine, tržišta ili „igre razmjene“, kako nas upućuje Braudel u istoimenoj knjizi (2) (Fernand Braudel: Igra razmjene, August Cesarec Zagreb,1992.)

Svaki pokušaj određivanja civilizacije Mediterana treba, dakle, imati prostornu dimenziju, tako naglašenu u Braudelovoj interpretaciji civilizacije Mediterana. Mediteran je u geofizičkom smislu „središte svijeta“, kako ka definira Hegel u Filozofiji povijesti. Međutim, on je i „svijet za sebe“ kako misle Nijemci. Ili pak „pozornica svijeta“, središte svjetske povijesti u kontekstu filozofije povijesti, čiju smislenost filozofije povijesti  u pitanje dovodi Jacob Burkhardt (3) (Jacob Burchardt. Razmišljanja o svjetskoj povijesti. Prosvjeta, Zagreb,1999.) Naravno, u polemici sa Hegelom! Nastavljamo s prostorom Mediterana!

U prostoru Mediterana nikle su civilizacije Zapada i Istoka. Na primjer, Europa i Zapad teško bi u kulturom civilizacijskom smislu mogli biti zamislivi bez kulture Mediterana. U identitet Europe utkana je sastavnica mediteranskog identiteta. Mislimo na grčku kulturu, rimsku civilizaciju, humanizam i renesansu i racionalizam kao dio identiteta Europe.

Povijest sjeverne i južne Amerike opet je ne zamisliva bez mediteranskog kulturnog nasljeđa Grčke i Rima. Je li današnja Amerika  kopija Rima? S druge strane, arapska filozofija u jednom je trenutku posredovala grčku, i tako sudjelovala u spašavanju i konstrukciji identiteta Europe.

Mediteran je stjecište triju velikih religija, kršćanstva zapadnog i istočnog, judaizma i islama. Tragovi islama u Europi uočljivi su u današnjoj Španjolskoj, Cordobi, uslijed prodora Arapa (Kordobski kalifat u trajanju od 929.-1031.) na Iberijski poluotok. Također se identitet Europe ne može shvatiti i tumačiti bez snažnog utjecaja judaizma i Židova, koji su utjecala na kulturni razvoj Europe, kako one srednje, tako i južne. Riječ je o aškenazima i sefardima .

U prostoru Mediterana rođena je politička filozofija o oblicima vladavine kao što su demokracija, monarhija, republika, oligarhija, tiranija. To je prostor globalne političke moći oličene u Rimskom carstvu, koje svoj vrhunac doživljava u doba rimske republike, što je pokrivao prostor Mediterana, Egipta i šire Europe. Riječ je o planetarnoj moći, koja je ishodište imala na Mediteranu.

Od najstarijih i najmračnijih vremena, do danas krležijanski rečeno, Mediteran je ostao prostorom susreta kultura i civilizacija i njihova međusobnog prožimanja. To je prostor susreta kršćanstva, judaizma i Islama. Ono što je zajedničko svim zemljama Mediterana, kao regije svijeta, jest mediteranski kulturni identitet prepoznatljiv u materijalnim i duhovnim sadržajima, kao što su bliska arhitektura, mentalitet, opušteni način življenja, maslina i ulje, igra na balote, nevjerojatna lakoća postojanja, dionizijska i hedonistička kultura, snažna emocija, strast za trenutak sada i ovdje, nostalgija za Jugom (Split) kad smo na Sjeveru (Zagreb), tradicionalizam i slične blagodati središta svijeta.

Tom mediteranskom krugu pripada i hrvatska kultura. Hrvatskom troslojnom kulturnom identitetu sastavnica je njegova privlačna mediteranska dimenzija, koja je kroz povijest uvijek bila mračnim predmetom želja ovih i onih, ovakvih ili onakvih država „grabežljivica“.(4) (Vidjeti  tematski broj časopisa Dubrovnik. Časopis za književnost i znanost. Nova serija, godište VI,1995.,broj 6, pod naslovom Hrvatska kultura u ozračju Sredozemlja /Mediterana. Tematski broj donosi priloge relevantnih hrvatskih književnih teoretičara i književnika Ivana Slaminga, Ive Frangeša, Pavla Pavličića, Predraga Matvejevića, Radovana Ivančevića, Tonka Maroevića, Petra Šegedina i drugih. U temat su uvršteni radovi Fernada Braudela, Paula Valerya, Alberta Camusa i drugih, s temom Mediterana.)

Druga dimenzija hrvatskog kulturnog identiteta je srednjoeuropska ili pripadnosti Srednjoj Europi (Mitteleuropa ), koja je s obzirom na mediteranski korijen identiteta Europe, posredno opet mediteranska u smislu duhovnog kulturnog i religijskog naslijeđa. I napokon, treća dimenzija toga identiteta je ona balkanska, koja se u vremenu postojanja dviju eksperimentalnih Jugoslavija, kao teško održivih političkih sinteza, pokušala nametnuti kao „dominatna“, bar na razini mentaliteta i agresivnoga ponašanja. Ovdje ipak prednost dajemo srednjoeuropskoj i mediteranskoj dimenziji hrvatskog kulturnog identiteta, bez obzira na snažan utjecaj njegove treće sastavnice, od koje se ne može pobjeći, ali potonju ne smijemo slijepo slijediti, te je u njezinoj agresivnoj formi - odlučno odbaciti.

I. 2. Mediteran u svjetskoj povijesti u vrtlogu moći

Mediteran je dugo bio  „središte svijeta „, kao središte meditacije, kontemplacije, duhovne, kulturne i političke moći. Kada je posredstvom ideje političke i ekonomske moći došlo do prestanka njegove vodeće uloge ? Braudel kaže:“ Italija je imala prevlast sve do XVI. stoljeća, dakle, onoliko dugo koliko je Sredozemlje bilo središte Starog svijeta. No, oko 1600.Evropa se uzljuljala u samoj sebi u prilog sjevera“. (5) Fernand Braudel. Vrijeme svijeta. Materijalna civilizacija, ekonomija i kapitalizam od XV. do XVIII. Stoljeća .August Cesarec, Zagreb, 1992..,str.107.) Braudel misli na gradove Bruges, gradove Hanze, Amsterdam, Antwerpen, London. Došlo je do premještanja moći od Mediterana prema sjeveru Europe, kasnije od sjevera Europe, Londona, prema New Yorku, što su samo faze/ciklusi moći u povijesti globalizacije, čiji su korijeni nadasve mediteranski. Dakle, mediteranski korijeni globalizacije !

Povijest Mediterana je u odnosu na ideju moći ciklična. Baš u tom kontekstu treba pratiti Mediteran preko ideje moći, one koja pokazuje uspon, stagnaciju, te utjecaj na oblikovanje Europe, staroga i novoga svijeta ( Sjeverna i Južna Amerika). Mediteran se od subjekta svjetske povijesti hegelijanski kazano, u svim svojom povijesnim mijenama s obzirom na ideju moći i varljivu sreću u XX .i XXI. stoljeću, pretvorio u  puki objekt moći ili objekt globalizacije amerikanskoga tipa, s nepreglednim brojem izbjegličkih  moreplovaca ne svojom voljom, što plutaju pučinom Sredozemlja, tražeći utočište u Europi, kao sigurnoj točki njihove možebitne egzistencije.

Mediteran je postao žrtvom novog tipa globalne moći. Jedan je Mediteranac  podastro ne baš optimističnu sliku tragičnog Mediterana, u odnosu na njegovu ulogu u povijesti civilizacija, kazavši slijedeće : „U meni današnji Mediteran izaziva strepnju. Vidim da se raspao, i to duboko raspao, ne zbog nikakve urote, nego zato što Mediteranci više ne upravljaju svojom sudbinom. Nad njima vladaju drugi, koji im određuju život, sve do prodaje cijene kilograma kruha, cijene litre ulja ili litre vina. Situacija je vrlo ozbiljna. Taj Mediteran, koji je trebalo da bude more mira, postao je žarištem sukoba i rivaliteta, a tek ponekad, doduše, i suradnje.“ (A .Nouschi) Ovomu možemo dodati da je Lexus, ne samo pretekao, već je pregazio maslinu !

Danas 2017. Mediteran je  opet stjecište utjecaja globalnih igrača i igre moći, natjecanja velesila u smislu njihove nazočnosti na Mediteranu (Amerika, Rusija), koje sudjeluju u  dekonstrukciji država kao što su Libija i Sirija, proizvodeći masovne prisilne migracije prema Europi i njezinim regijama.

Mediteran je za Europsku uniju, uglavnom, izvor ekonomskih i migracijskih problema, ali i crpilište prihoda, mjesto odmora sa minimalnim rashodima te izvor stereotipa o „lijenim“ Mediterancima, na tragu pitanja, kako Mediteran vide Drugi ? Kako EU vidi Mediteran?  Čak ni zemlje članice EU, mediteranske provenijencije, Španjolska, Portugal, Francuska, Grčka, Italija, Hrvatska, Slovenija ne gaje neku zajedničku svijest o zajedničkom mediteranskom naslijeđu i identitetu, kojega bi mogle pretvoriti u značajan interesni odnosno gospodarski  potencijal unutar EU ? Svatko za sebe, pa što bude?! A gdje je je „igra razmjene“? Zapitao bi se Fernand Braudel !

Mediteran je zahvalna tema istraživanja na interdisciplinarnim zasadama. Njegov prinos svijetu je toliki, da je iz njega sve niklo, od Njega se ne može tako pobjeći. Stoga zaslužuje studijski pristup, pogotovo u vremenu kad je je postao objektom globalne moći i svekolikih devastacija, postavši od središta svijeta njegova periferija, ili ljetna rezidencija milijuna globaliziranih likova željnih mirisa Mediterana. (Anđelko Milardović)

II. STUDIJSKA GRUPA ZA CIVILIZACIJU I POLITIKE MEDITERANA

II. 1. Uvod

Mediteran se shvaća kao područje dodira, susreta i suradnje europske, azijske i afričke civilizacije, polje stalnog dodira kršćanstva, islama i židovstva, te političke tradicije prije svega konzervativizma i socijalizma. U tom smislu, Studijska grupa za civilizaciju i politike Mediterana:

  • Promišlja civilizacijske tekovine Sredozemlja u interdisciplinarnim područjima filozofije, povijesti, sociologije, teologije i političke teorije na tragu djela francuskog povjesničara Fernanda Braudela
  • Analizira sigurnosne politike i međunarodne odnose na Sredozemlju, s posebnim osvrtom na terorizam, sigurnost plovnih puteva, ekologiju, Uniju za Mediteran, međunarodne inicijative Sjever-Jug, i dr.
  • Proučava regionalne komparativne politike orijentirane na Mediteran iz vidokruga Europske unije, Afričke unije, Arapske lige, te pojedinih nacionalnih država
  • Uviđa hrvatsku ulogu na Sredozemlju, razvija hrvatske politike prema Jadranu i Sredozemlju te pozicionira Hrvatsku kao sredozemnu zemlju. (Vedran Obućina)

II. 2. Posebna područja znanstvenog i istraživačkog interesa

II. 2. a) Koliko je Mediterana? Jedan ili više

  • Prostor, kulture Mediterana. Pluralizam kultura?
  • Mediteran i utjecaj na formiranje Europe
  • Mediteran i utjecaj na formiranje novog svijeta: Sjeverna i Južna Amerika

II. 2. b) Ishodište mediteranskih studija

  • Hegel i filozofija povijesti
  • Fernad Braudel i francuska škola Anala
  • Civilizacije kao strukture relativno dugog trajanja (longue durée) (Fernand Braudel)
  • Filozofija i kultura Mediterana
  • Religije Mediterana (kršćanstvo, judaizam, islam)

II. 3. Mediteranski korijeni politike i političke teorije: politologija Mediterana/nova disciplina

  • Mediteranski korijeni direktne demokracije
  • Mediteranski korijeni republika
  • Politička teorija republikanizma mediteranske provenijencije (Rim, Italija, Francuska, utjecaj na anglosaksonsku političku teoriju republikanizma)
  •  Machiavelli Mediteranac kao otac / „ćaća“ novovjekovne političke znanosti
  • Mediteranski korijeni fašizma (Italija, Španjolska, Portugal, Grčka, Francuska, Hrvatska)
  • Mediteranski korijeni anarhizma i komunizma (Italija, Španjolska, Portugal, Grčka)
  • Mediteranski korijeni autoritarizma, sultanizma i teokracija, religijskih fundamentalizama (politički Islam) na Istočnom Mediteranu
  •  Iskustva tranzicije u mediteranskom krugu : Italija, Španjolska, Portugal, Grčka, Turska
  • Regionalistički, autonomistički i secesionistički pokreti na Mediteranu :Španjolska ( Baskija, Katalonija ), Francuska, Italija (Lega Nord, Pokret Veneto )

II. 4. Mediteran u međunarodnim odnosima

  • Povijest međunarodnih odnosa na Mediteranu
  • Mediteranske zemlje u EU (Hrvatska, Italija, Španjolska, Portugal, Grčka Malta, Cipar ) i njihovi odnosi
  • Euro mediteranska unija, ideja i perspektiva: francuski utjecaj
  • Migracije na Mediteranu i mediteranska izbjeglička ruta: izazovi i opasnosti za EU
  • Turska koja drži ključeve migracijske krize i budućnosti EU
  • Suradnja zemalja sa Mediterana, članica EU, u Europskoj uniji

II. 5. Kulture Mediterana i identitet

  • Mediteran kao ishodište objavljenih religija (kršćanstvo, judaizam, islam)
  • Suradnja i sudar kultura na Mediteranu
  • Mediteranska dimenzija u  kulturnom identitetu Europe
  • Mediteranska sastavnica hrvatskog kulturnog identiteta
  • Kulturni stereotipi o Mediteranu i Mediterancima
  • Mediteranska kultura hedonizma (Anđelko Milardović)

Utemeljeno:
Zagreb, 18. veljače 2017.

SURADNICI

Institut za Europske i Globalizacijske Studije

inegs.com koristi kolačiće (cookies) kako bismo poboljšali funkcionalnost stranice i omogućili vam bolje korisničko iskustvo. Više o kolačićima.

Slažem se