Preuzeto sa Tportala
Nakon što je Njemačka okrenula leđa Hrvatskoj tražeći da prihvatimo presudu Arbitražnog suda bilo je jasno da bi na tom tragu mogla biti i izjava Europske komisije. Očito je da nemamo odane prijatelje i vječite podupiratelje koji će puhati u naš rog bez obzira na svoje interese.
Hrvatskoj javnosti pojedini analitičari po stoti put objašnjavaju kako su priče o hrvatsko-njemačkom prijateljstvu priče za malu djecu i naivce. Ipak, kad Europska komisija, koja zastupa kompletnu Uniju, iznese isti stav, a to je da arbitražu moramo poštovati bez obzira na našu mantru o kompromitaciji procesa, onda bismo se trebali zabrinuti i demistificirati famu o navodno jakim vezama hrvatskih političara u tijelima Europske unije s obzirom na to da premijer Andrej Plenković ima višegodišnji staž u Bruxellesu, i to ne na minornim funkcijama, a predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je bila ministrica vanjskih i europskih poslova te je iskusna diplomatkinja s dugogodišnjim veleposlaničkim stažem.
‘Utjecaj u Bruxellesu ne gradi se preko noći’
SDP-ovac Joško Klisović, nekadašnji zamjenik ministrice vanjskih poslova, kaže za tportal kako se utjecaj u Bruxellesu ne gradi preko noći. ‘Za stjecanje ugleda u briselskim krugovima treba dosta vremena i trebate se dokazati kao osoba s političkim i intelektualnim kapacitetom. Mali broj ljudi kod nas to ima’, kaže. Među njima je, napominje Klisović, i Andrej Plenković, koji je niz godina bio u našoj misiji u Bruxellesu i sudjelovao je u procesu pregovora te ima kontakte s Europskom komisijom na svim razinama, kao i bivši ministar vanjskih poslova Davor Ivo Stier.
‘Drugi naši političari mogu se busati u prsa uz svoju želju i volju da se pokažu kao ljudi s velikim utjecajem.’ Napominje da ne trebamo naivno misliti da će netko donositi odluke sukladno tome jeste li mu prijatelj ili ne. ‘Saslušat će vas, ali odluku će donijeti sukladno svojim interesima’, poručuje Klisović.
Na pitanje je li dio odgovornosti na Mati Škrabalu, stalnom hrvatskom predstavniku u Bruxellesu, Klisović odgovara: ‘On je mlad čovjek koji je otišao na zahtjevno mjesto i trudio se obnašati ga korektno te slijediti upute koje bi dobivao od Vlade. Mnogi zaboravljaju to da su svi veleposlanici predstavnici predsjednice RH, osim stalnog predstavnika u Bruxellesu. On direktne upute dobiva od Vlade.’
‘Česte promjene ministara ne djeluju dobro na diplomaciju’
Da je izjava Europske komisije svojevrstan šamar hrvatskoj diplomaciji, slaže se iskusni diplomat koji je želio ostati anoniman. ‘Sasvim je sigurno to da je ovakva izjava Komisije i neuspjeh diplomacije i misije u Bruxellesu. U svakom slučaju, glavni cilj diplomacije nakon što je Hrvatska izašla iz arbitražnog sporazuma prije dvije godine snažna je borba za stav da je arbitražni proces kompromitiran.’
Razlog slabom diplomatskom dometu taj diplomat vidi i u činjenici da je od tada Hrvatska promijenila četiri ministra vanjskih poslova. ‘Sigurno to ne djeluje jako pozitivno na diplomaciju’, napominje i odaje da je s lobiranjem trebalo početi davno prije nego je Plenković došao na vlast.
Koliko je diplomatska bitka bitna, dokazuje i činjenica da je Hrvatska uspjela ostvariti vojne operacije Bljesak i Oluju bez ikakve negativne ocjene Europske komisije, podsjeća naš sugovornik i zaključuje da je ovo tek prva runda.
‘Na djelu beskoncepcijski, vrludajući model’
Politički analitičar Anđelko Milardović s Instituta za europske i globalizacijske studije Split za tportal kaže kako je očito to da hrvatska diplomacija nije iskoristila svoj kapacitet. Očito je, kaže, da uopće nisu imali razrađen scenarij, da se nije smjelo igrati samo na jednu kartu, a to je činjenica da je proces kontaminiran. ‘Naš jedini scenarij je onaj koji je na tragu modela Titova bombaškog procesa pod naslovom ‘ne priznajem taj sud’. Ispada tako da je to jedini način otpora naše diplomacije’, smatra Milardović.
‘Europa je očito podijeljena i neće se miješati, ali se ipak miješa. Spor je dobio globalizacijsku dimenziju, a uključila se Njemačka, koja iz nekih razloga igra na kartu pritiska na nas’, dodaje Milardović i napominje da je glavni i osnovni problem u činjenici da nemamo nikakvu vanjskopolitičku strategiju.
‘Hrvatska je dvije godine bila u zoni permanentnog rizičnog leta s turbulencijama. Fokus je bio na preslagivanju Vlade. Područje vanjske politike potpuno je zapušteno. Imamo beskoncepcijski, vrludajući model. Čas smo pod utjecajem Njemačke, čas Britanaca. Koncepcija vanjske politike je kao telefonska sekretarica: ‘za Bruxelles pritisnite tipku jedan, za NATO tipku dva, za američko veleposlanstvo u Buzinu tri i čekajte upute’.
Smatra da je hrvatsko-slovenski sukob oko Piranskog zaljeva dobio i globalno značenje, posebice u kontekstu neslaganja njemačke kancelarke Angele Merkel i šefa SAD-a Donalda Trumpa.
‘Događa se veliko preslagivanje na globalnoj sceni i zbog malo vode bori se puno krokodila te se stvara novo žarište na tragu toga da se dvije članice EU-a i NATO-a kompromitiraju. Spor lokalne naravi ima značenje u globalnom preslagivanju’, zaključuje Milardović.